Neću reći da mi je karantena stvorila slobodno vrijeme koje prije nisam imala. Neću ni reći da sam u travnju 2020. #ostanidoma godine odjedanput opet počela čitati manijakalno puno, jer nisam. Vrijeme kad sam gutala knjige kao luda ne radeći ništa drugo ostaje ipak u prošlosti, kraju osnovne i srednjoj školi, i mislim da se nikada neće vratiti. Niti mi to treba. Iako mi je žao što se “to-read” polica na Goodreadsu samo povećava, a slobodno vrijeme u danu ostaje isto. Ali nemogućnost odlaska u kino, na druženje kod prijatelja doma, druženja u gradu, pa čak i to da mi se posao sveo na rad od kuće, jednostavno se dogodilo da sam nakon zimske stagnacije kad sam čitala malo, uspjela doći do toga da jednostavno želim čitati više. I ne samo to. Čitanje mi nije dovoljno. Došla sam do toga da želim to i komentirati.
I zato sad sudjelujem u online književnom klubu, mislim pokrenuti još jedan s drugim prijateljima, a povrh svega toga radim na online književnom eventu koji je započeo još u drugoj polovici ožujka.
Sam proces pričanja o pročitanom me uveseljava. I zato želim da mi jedan od prvih tekstova na ovom novom blogu bude upravo o tome (a planiram tako nastaviti i dalje, iako možda ne nužno po mjesecima).
Dakle, što sam to sve čitala u ovom klaustrofobičnom travnju?
Krsnik – Ana Cerovac
https://www.goodreads.com/book/show/52812883-krsnik

Jedini roman na ovoj listi i drago mi je da je riječ o suvremenom domaćem žanru. Nije tajna da sam organizatorica književne nagrade Artefakt (koju dodijeljuje Udruga 3. zmaj, na Rikonu, za najbolja djela iz spekulativne fikcije) i da svake godine žiriram romane. Volim pratiti što se objavljuje u Hrvatskoj iz žanra. Ali ono što najviše volim jest kad mi se to što čitam i svidi. Kao što je u ovome slučaju. Posebice jer poznajem autoricu. Kad čitate nešto što vam je napisao netko tko vam je drag, uvijek postoji taj strah: što ako mi se ovo ne svidi? Kako ću joj to reći?
U ovome slučaju nije bilo potrebno za ovakvim premišljanjima i razgovorima. Iskreno sam uživala čitajući Krsnika. Spoj hrvatske povijesti, uskoka, rata Mletačke Republike i Habsburške Monarhije s fantastičnim svijetom krsnika i štriga, izvedeno je tako tečno da je i mene, koja inače ne voli čitati povijesni fantasy, osvojilo. Dramatičan i napet, s prikazom ljudskih mana, problema, tuga i briga, zanimljivih likova od kojih su mnogi i stvarne povijesne ličnosti, detaljnim opisima ratom opustošenih dijelova Istre, tjeskobne atmosfere, mističan i magičan, vjerujem da bi se mogao svidjeti mnogima koji vole ovakvu kombinaciju žanrova.
Veselim se nastavku (jer naravno, kao svaki dobar fantasy Krsnik je dio serijala Između orla i lava).
To Be Taught, If Fortunate – Becky Chambers
https://www.goodreads.com/book/show/43190272-to-be-taught-if-fortunate

Kao što ne volim povijesni fantasy, tako nisam ni pretjerani ljubitelj hard sf-a, pa sam se svejedno ugodno iznenadila kad sam, shvativši da imam jedan takav primjerak u ruci, svejedno uspjela pošteno zabaviti. Ovu novelu (ili možda kratki roman?) sama od sebe sigurno ne bih uzela nikad čitati. Pitanje ako bih uopće pročitala sažetak, s obzirom da me već naslovnica u startu odbila. Ali kao što sam rekla ranije, htjela sam izrazito sudjelovati i dalje na književnom klubu, i na sreću, bilo nas je dovoljno da se pokrene jednom tjednom online druženje posvećeno onome što čitamo. Prvi naslov nam je bio ovaj. I kad mi netko kaže da nešto moram pročitati (iako je naravno sudjelovanje dobrovoljno, ali već kad sam rekla da ću sudjelovati onda ne odustajem) onda nema veze što mi je već naslovnica izgledala grozno dosadno ili što sam po sažetku mislila da ću zaspati čitajući. Jednostavno sam uzela novelu i krenula čitati jer mi nije bilo druge.
Kako me iznenadilo kad sam shvatila da nije ni dosadna ni naporna niti teška i nerazumljiva u svojoj znanosti. Možda pomaže to što je jaka na evoluciji što mi je uvijek bio drag dio biologije kad smo to davno učili u školi. Možda mi je pomoglo to što se bavila izvanzemaljskom florom i faunom, radije nego nekakvim oblicima svjesnog života, što je fokus bio na istraživanju životinjskih oblika, radije nego uspostavljanju nekakvog kontakta i politike. Što je fokus bio na planetima, njihovim misterijama, koje su nam dane na laički razumljiv način, radije nego kao nekakva formula iz astrofizike kroz koju se moram probijati (a čitala sam i takvih romana). Nemojte me krivo shvatiti, ova je priča i dalje hard sf i dalje jaka na znanosti, posebice astrobiologiji i dalje su se veliki detalji posvetili stvarima koje su moguće i znanstveno stvarne, ali pisano je takvim stilom da je sve bilo jasno, pa čak i kad su se koristili znanstveni termini. Uz to, radnja koja se veže uz istraživanja četiri različita planeta, iako poznata žanru, imala je svoje neke preokrete, koji su me držali uz priču cijelo vrijeme. Da ne spominjem kako sam neke dijelove u kojima se tematizirala zatvorenost, skučenost, tjeskoba i klaustrofobija, nemogućnost izlaska van iz broda, mogla osjetiti na način na koji prije ove cijele situacije s koronom, možda ne bih (jedno je racionalno razumjeti nešto, drugo je poznavati taj osjećaj).
Finna – Nino Cipri
https://www.goodreads.com/book/show/44081573-finna

Ovo nam je bio drugi naslov u našem tjednom corona book clubu, ali je već izgledalo kao nešto što bih i sama uzela čitati. Za razliku od prethodnog, ova je priča već po svemu u mom stilu. Ideja da se u Ikei (koja naravno nije Ikea nego LitenVarld) otvaraju portali u druge svjetove, gdje se prikazuje surov svijet potrošačkog društva i kasnog kapitalizma kroz prizmu marginaliziranih protagonista koji se dodatno izgube u multiversu kao odraz njihove izgubljenosti u svijetu koji ih ne želi jer su drukčiji, osvojila me u startu. Majstorski izvedeno, humoristično i tragično, s realnim prikazom depresije i toga kako utječe na život pojedinca, kako ova realnost malih radnika u velikim korporacijama isisava životnu energiju poput parazita, ovo je nešto što sam mogla osjetiti u svojim kostima, ne samo doživjeti intelektualno. Znam da ova priča neće biti za mnoge, kao što nije dobro prošla na našem književnom klubu. Razumijem i koji su dijelovi na kojima će drugi čitatelji možda zapeti. Ali meni je bilo teško stati čitati, čak i kad sam čitala umorna i pospana. Jednostavno sam se prebrzo i prelako povezala s glavnim likom i njena mi je avantura bila previše napeta da bih stala.
I kao netko tko je radio bio za veliku kompaniju i za njih punila police u trgovinama, jednom davno dok sam bila još na fakultetu, apsolutno sam mogla uživati u satiri Ikeine, pardon LitenVarldove, politike i odnosa prema životima svojih radnika u odnosu na živote svojih kupaca. I kako smo svi zamjenjivi u njihovim očima.
Decameron 2020: Priče iz karantene
https://decameron2020price.wordpress.com/

Tehnički, priče objavljene na ovom blogu nisam čitala kao čitatelj, kao što je s ovim ostalim naslovima bila riječ. Kad su u pitanju Priče iz karantene onda je moje čitanje zapravo bilo (volonterski) posao, s obzirom da sam jedna od triju urednica. Ali bilo mi je žao ne spomenuti ovaj projekt u ovom tekstu iz dva razloga.
Prvi je taj što je većina mog slobodnog vremena otišlo upravo na ove priče. Sve od sredine ožujka, pa kroz cijeli travanj, provela sam sate, dane, tjedne na čitanju, komentiranju s drugim urednicama i uređivanju odabranih priča za objave na blogu. U ovom sam kratkom periodu pročitala preko stotinu priča (140 ako se ne varam, imamo negdje točan broj, ali sam trenutno previše lijena provjeriti) od kojih smo preko pedeset odabranih objavljivale dnevno (uz neke iznimke, poput Uskrsa, i prvog vikenda – prva je priča bila objavljena u petak, sljedeća u nedjelju, i vikenda nakon zaključavanja natječaja kad smo odlučile uzeti pauzu nakon cijelog mjeseca dnevnih objava kako bi pročitale u miru sve što je došlo na rok).
Drugi je taj što ne znam kako bih izdržala ovu karantenu da nismo imale Decameron. Ovaj posao, koji nije moj plaćeni posao, nego nešto što radim iz nekog svog gušta i unutarnje potrebe, dao mi je neki pozitivan kontekst u inače negativnoj društvenoj situaciji, nešto umjetnički i kreativno, nešto za što sam se mogla uhvatiti i usmjeriti moj fokus radije nego na praćenje dnevnih statistika vezanih uz virus. Da nije bilo ovih priča, cijeli moj travanj bio bi vjerojatno puno statičniji, puno truliji i sigurno manje interesantan. A i drago mi je da smo otvorile platformu za objavljivanje piscima dok svi čekamo da se situacija ponovno normalizira.
Honorary mention:
Nastavak Izazova krvi Vesne Kurilić
https://www.goodreads.com/book/show/35185317-izazov-krvi

Ovo ide u honorary mention samo zato što još nije objavljeno. Povijesni serijal o vukodlacima u Hrvatskoj za koji sam beta reader, za sada ima samo prvi dio objavljen, a trenutno se čeka kad bi mogao izaći i drugi. Šteta što Vesna nema jednu martinovsku hordu fanova koja bi joj disala za vratom i pjenila se na ustima jer mora čekati nastavke. Ali! Roman postoji! Gotov je! Pročitan i komentiran (jer ozbiljno shvaćam svoj status beta readera iako mi je trebalo dugo da se pokrenem, iz raznih nekih drugih razloga koji nemaju veze s romanom). I sad se samo nadam da će uskoro izaći i u tisku tako da fanovi prvog djela kojih ima, iako nisu martinovska horda, isto dobiju priliku pratiti dalje čopor Rački.
A njihov se život samo još više komplicira. I dvojka uvodi i nove zanimljive likove koji su mi bili instant fan favorites (Vesna zna koji su, ali ovdje ne mogu spominjati jer #nospoilers). I vukodlački lore polako se razvija. A umjesto Fužina, ovaj je puta Klana ta koja nije sigurna… od svakakvih vukodlačkih intriga. 😉
Za kraj – planovi za svibanj
Taman sam završila odličan The Monster of Eldenhaven Jennifer Giesbrecht (za corona book club), zatim mi je na redu Ormeshadow Priye Sharme (za dogovarani drugi book club), planiram napokon završiti The House of Sundering Flames Aliette de Bodard (morala uzeti malu pauzu prije nego se zahukta radnja, jer mi je ovo trenutno jedan od najdražih fantasy serijala i previše sam se povezala s nekim likovima tako da sam htjela još malo živjeti u neznanju jer znam da će stvari ići na gore, prije nego odu na bolje i ispostavilo se da nisam spremna vidjeti kako će neki od njih patiti) i uspjela sam se dokopati Nokturna za krpelja Milene Benini, kojem se posebno veselim. I naravno tko zna što će mi još uletjeti za corona book club i što ću još i sama naći (jer je naravno, najlaške puniti “to-read”, treba mi netko oduzeti tu policu).